Grcki otoci

Grčka s pravom nosi epitet ''zemlje s tisuću otoka'', a od 227 naseljenih, 78 ima više od stotinu stanovnika. Svaki je grčki otok jedinstven i čuva vlastite tradicije, kulturu i prošlost koja je svugdje u Grčkoj duboko isprepletena s modernim životom. Neki su otoci mirni i tihi, neki divlji, nude vam nevjerojatne plaže i sjajna arheološka nalazišta, a svugdje u Grčkoj možete očekivati posebno ljubazne domaćine te gastronomske specijalitete za pamćenje.

Kreta je najveći (dug čak 260 km) i najjužniji grčki otok, slavni dom minojske civilizacije stare 4.000 godina. Prema grčkoj mitologiji Zeus, otac svih bogova s Olimpa, rođen je na Kreti i odrastao u otočkim špiljama. Tragovi jedne od najstarijih europskih civilizacija i danas su očiti na mnogim mjestima na otoku od kojih je najpoznatija palača Knossos (uz glavni grad Iraklion). Otuda kreće legenda o labirintu koji je po narudžbi kralja Minosa Kretskog sagradio Dedal. U najdubljem dijelu toga labirinta čuvao se Minotaur - napola bik, napola čovjek - a hrana mu se sastojala od sedam mladića i sedam djevojaka koje su, prema staroj obvezi, svake devete godine Atenjani morali slati kao danak kretskome kralju. Veliki junak grčkih mitova, Tezej, ubio je Minotaura, a da bi mogao izaći iz labirinta pomogla mu je Arijadna, kćerka kralja Minosa. Ona je Tezeju kradom dala klupko konca s pomoću kojeg je izašao iz labirinta. Kada se vraćao s Krete kući, Tezej je zaboravio na lađi raspeti bijela jedra, umjesto crnih, što je obećao ocu da će učiniti ako se bude sretno vraćao kući. Pomislivši da mu je sin poginuo, Egej je u očaju uskočio u more i utopio se. Tako je Egejsko more po njemu dobilo ime.
Otok Kreta je mješavina velikih turističkih odmarališta, malih ribarskih sela, udaljenih naselja kao i gradova, poput Hanie i Irakliona, koji su naseljeni već 8 tisućljeća. Bez obzira na to dolazite li na Kretu zbog mora i sunca, ili zbog kulture i tradicija, mirnih sela na obali južne Krete, ili dramatičnih zemljopisnih krajolika, nećete se razočarati.

Otočku skupinu Cikladi čini veći broj otoka razasutih u Egejskom moru istočno od Peloponeza, od kojih su neki dobro poznati široj javnosti i svjetskom jet-setu, a drugi gotovo nepoznati u turističkom smislu. Prema najpoznatijoj legendi duguju svoje ime (Kykladhes) zamišljenom krugu koji čine oko svetog otoka Delosa. Zime su blage, a standardno vruća grčka ljeta olakšava sezonski vjetar poznat kao meltemia. Većina turista koji dolaze u Grčku posjećuje Ciklade, a najpoznatiji među njima svakako je Santorini. Želite li posjetiti tipični grčki otok, ne morate ići dalje. Santorini je otok vulkanskog podrijetla, a erupcija koja je uništila većinu otoka prije 3.600 godina proizvela je tsunami za koji se pretpostavlja da je izbrisao minojsku pomorsku civilizaciju. Središte događanja na Santoriniju je Oia, mjesto koje se spušta po rubu ugašenog vulkana na sjevernoj obali poznatoj po najluksuznijim hotelima i mondenom noćnom životu. Učinit će vam se da sve ulice od bijelog mramora vode prema slavnim zalascima sunca. Iako je Oia definitivno zvijezda i najatraktivnije mjesto na Santoriniju, nađite vremena i za posjet luci Fira i nešto što jednostavno morate probati: vožnja uspinjačom koja ''uzlijeće'' s ruba vulkana i plovi 300 metara prema dolje pored nevjerojatnih oblika očvrsnule lave osebujnih oblika. Fira je poznata i po dizajnerskim outlet-dućanima pa ukoliko ''zaglavite'' u kupovini nemojte reći da vas nismo upozorili. Najpopularnije plaže su Monolithos i Kamari, ali ako tražite nešto posebno uputite se trajektom iz Fire do obližnjih otočića Thirassia, Palea i Nea Kameni. Ne propustite najvažnije arheološko nalazište u području Ciklada - Akrotiri na jugu Santorinija, znamenito po nalazištima na kojima se temelji legenda o Atlantidi, koja je svojedobno nestala na ovom dijelu Mediterana.

Antički trokut otoka koji čine kozmopolitski Mikonos, sveti Delos i mistična Rhinia nudi posjetiteljima uživanje u svim grčkim krajnostima. Birajte između sunčanja na nekim od najljepših grčkih plaža, plesa do zore, krstarenja između otoka, povratka u antičko vrijeme na otoku koji su grčke vlasti proglasile svetim ili provedite čaroban dan na nenaseljenom otoku gledajući valove koji kupaju prastaru obalu, trsove s kojih vise sočne lubenice ili uživajte u slušanju vlastitih udisaja čistoga zraka. Za noćne ptice Mikonos je nezaobilazan, globalno poznat po živom noćnom životu te svjetskim zvijezdama i dostojanstvenicima kojima je ovaj otok top destinacija za kupovinu, sunčanje i zabavu. Blještavo, zlatno i dragim kamenjem optočeno prstenje, naušnice, narukvice i ogrlice koje sjaje u izlozima zlatara s Mikonosa začarat će i najprofinjenije kupce.
Za razliku od svjetovnih užitaka za jet-set koje nudi Mikonos, Delos je svetinja grčkih otoka, duhovno središte, a u antička vremena bio je vjersko, kulturno i komercijalno žarište. I danas, kada je od svega toga ostala samo zbirka ruševina, dani antičke slave Delosa vidljivi su na svakom koraku, a ponajviše na veličanstvenim mozaicima na podovima uništenih palača.
Prema grčkom zakonu na otoku Rhinia nije dopušteno živjeti ili graditi kuću za trajni boravak. Na otoku nema tekuće vode, struje niti cesta, a vrlo malo turista uopće zna za njega pa ukoliko ste dovoljno hrabri, lako je moguće da tijekom izleta na Rhiniu budete sami u nekoj od četiri pješčane uvale.
Mali otok Folegandros sve je više ''u modi'', ali je još uvijek netaknut primjer izvorne Grčke. Zbog jednostavne i opuštene atmosfere koja vlada otokom nazivaju ga ''otok mira''. Budući da na otoku nema zračne luke, moguće je doći jedino morem. Najpovoljnije je doletjeti na Santorini te odatle otputovati brodom na Folegandros. Ondje nemojte očekivati lance hotela ili turističke paket-aranžmane, odsjednite u Castru, pola tisućljeća staroj kući sa šljunčanim mozaicima na podovima i sobi s pogledom niz hridi koje se spuštaju u more. Slikovite kućice, mali hoteli, skrivene uvale i šetnja Folegandrosom pravi je doživljaj zbog mirisa majčine dušice i origana te jedinstvene tišine. Navečer krenite ''u život'': večer započnite aperitivom i jednostavnom večerom na nekoj od terasa restorana kao što je Ouzeri Folégandros, a zatim uživajte u živoj glazbi po kojoj je poznata barska scena ovoga otoka.

Na sedam Jonskih otoka koji se protežu od kraja Jadranskog mora do Peloponeza zelene se maslinici i vinogradi, a svima je svojstven dašak Italije koji je uspomena na srednjevjekovnu venecijansku vladavinu. Najbolje doba godine za nesmetan odmor je proljeće kad možete uživati u mirisima prirode i zelenilu bez gužve koja je karakteristična za vrhunac sezone.
Krf je jedan od najrazvijenijih Jonskih otoka, ali je sjeveroistočna obala i dalje neiskvarena masovnim turizmom. Pruža vam se izbor luksuznih vila u krajoliku morskog plavetnila, bijelog kamena i zelenih čempresa. Grad Krf u zadnje se vrijeme poprilično promijenio - simpatično je obnovljen, a pojava novih galerija i restorana oživjela je glavni grad. Kefalonija je najveći Jonski otok, ali i dalje najmanje razvijen. Nekadašnji glavni grad Sami može se pohvaliti hotelima Sami Beach i Periklo, ali ne i pretjeranim turističkim ambicijama. Danas je glavni grad Argostoli gdje su mnogi hoteli otvoreni cijelu godinu. Otok Lefkada nasipom je povezan s kopnom pa ga upravo njegova dostupnost čini popularnim među Grcima i Talijanima. Glavna su turistička središta Nidri i Vassiliki koji je jedno od najpoznatijih mjesta za surfanje u Europi, dok je obližnji Ponti mirniji i ima bolje plaže. Grad Lefkada posebno oživi u kolovozu u vrijeme Međunarodnog festivala umjetnosti. Odisejev dom, otok Itaka, opasno je blizu savršenstvu: malen, netaknut, blagoslovljen dramatičnim vidicima, bogate povijesti i lišen neukusnog razvoja (na otoku su svega tri hotela), a ne oskudijeva dobrim tavernama i plažama. Zakinthos ugošćuje gotovo pola milijuna turista svakoga ljeta, a većini je odredište non-stop party-zona Laganas na jugu, iako se najljepša plaža Jonskih otoka nalazi u Yerakasu. Najmanji Jonski otok, Paxi, ograničen je na svega dva hotela zbog ozbiljnog nedostatka vode, ali mu je popularnost među jahtašima donijela restorane i butike koje u visokoj sezoni preplavljuju Talijani.

Rodos je svijet za sebe, omiljen među piscima, umjetnicima i filmskim režiserima i dom jednog od sedam svjetskih čuda starog vijeka. Kolos s Rodosa bio je brončani kip boga sunca Helija, visok 35 metara. Zaštitnik otoka izdizao se 60 godina na mramornom postolju ispred ulaza u luku Rodos, a izgrađen je u čast oslobođenja od opsade koja je otok ugrožavala 30 godina. Dvanaest godina gradio ga je kipar Kar s Lindosa, koji se prema legendi ubio kad su mu ukazali na malen nedostatak golemog kipa. Nažalost, kip je stradao u potresu 226 g. pr. Kr. Prelomio se u visini koljena i srušio na zemlju u komadima. Razbijeni ostaci ostali su ondje sve dok Arapi nisu osvojili Rodos i prodali brončane dijelove trgovcu iz Sirije, koji ih je odnio na 900 deva. U gradu Rodosu razgledajte antički stadion, muzeje, akropolu, vitešku palaču, evanđelističku crkvu te stari grad. Manastir Djevice Marije, Filerimos, jedan je od najznačajnijih arheoloških spomenika na otoku uz ostatke antičkih gradova Kamiros, Lindos i Iallisos. Rodos je poseban i po dolini leptira u kojoj žive tisuće rijetkih vrsta leptira.

Gastronomski savjeti
Jesti vani u Grčkoj nalaže neka posebna pravila. Iako možda i nećete uvrijediti domaćine ako neka od tih pravila i prekršite, jer su navikli na strance (ili xeni kako će vas oni nazvati), lijepo je i korisno poznavati lokalne običaje, pogotovo ako skrenete s tipičnih turističkih ruta.
• Vrijeme večere nije prije 21 sat pa ako tražite restoran koji je na glasu kao kvalitetan među domaćim stanovništvom, moguće je da je takav prazan u ranu večer. Ljeti nije ništa neobično doći na večeru u restoran oko ponoći.
• Obrok je društveni događaj pa se u skladu s tim hrana naručuje za ''stol'', a ne za svakoga ponaosob. Običaj je naručiti pomalo od svega, popuniti stol raznim jelima i jesti od svega pomalo. Budite sigurni da će Grci naručiti previše hrane kako bi pokazali svoju velikodušnost, ali i status.
• Gotovo da nema vegetarijanaca među Grcima, ali zbog razvijenosti turizma prihvaćen je pojam da postoje ljudi koji, na čuđenje Grka, ne jedu meso pa će se i za njih nešto naći na jelovniku.
• Ponašanje za stolom prilično je opušteno, a jesti prstima umjesto viljuškama i noževima uobičajeno. Smatra se prilično glupim jesti meso (pogotovo janjetinu) viljuškom i nožem, jer se u tom slučaju propušta potpuno iskustvo toga gastronomskog užitka.
• Kad točite vino, nemojte napuniti čašu do vrha i neka uvijek ostane malo u čaši dok se opet ne dopuni.
• Mala mjesta koja ne vrve turistima prilika su za autentično grčko gastronomsko iskustvo, ali tamo ne očekujte dugački meni nad kojim ćete dugo razmišljati. Ipak, možete biti sigurni da će vam domaćini servirati jednostavnu i svježe pripremljenu domaću hranu, koja će biti znatno jeftinija od one u restoranu u nekom od obalnih turističkih mjesta. 
• Zatražite li odvojene račune, privući ćete još više pogleda nego ako naručite jelo svatko za sebe. U Grka pristojnost nalaže da jedna osoba podmiri cijeli račun i obično se prepiru oko toga tko će preuzeti tu čast, tako da na dijeljenje računa gledaju kao na jadnu i sitničavu naviku.